MOJ JE ZIVOT MOJA POLITIKA


28.07.2014. u 23:44 | 0 Komentara | Print | # | ^

o njemu!

vrijedi li uzivati u ljubavi??mozda je to samo trenutni osjećaj sreće i savršenstva,,kada prestaje ljubav a počinje navika??
dali sam spremna na to??
NE ja zelim avanturu od života,,,želim se buditi nasmješena i vesela kraj osobe koju obožavam i koja me svaki dan usrečuje i cijeni.to je ljubav,,onaj kretenski osmjeh svaki puta kada ga vidim,,,,onaj osmjeh koji je samo meni neodoljiv i mio,,ali ja ne želim da to završi,,,bojim se toga i živim kao obicni pesimist koji ceka taj prokleti dan kada ce to zavrsiti,,što napraviti da se opustim maksimalno?zaboraviti na sve i uzivati u trenutku,Previse me je ljudi izdalo u životu da si dozvolim još jedan pad,,ma neka zivot je neprocijenjiv i katkada se moramo opustiti i zaboraviti sto ce sutra biti,,dali cemo biti tu sutra,,idemo na rizik,,sve ili nista!!!!! ljubav ili bol,,,...pa neka traje koliko traje,nismo valjda jos u onom svijetu gdje ce nas netko osuđivati zbog svake sitnice i gledati nas kao čudake koji se vole,ja znam koliko je moja ljubav jaka prema njemu i nedam to,,,,ne zelim to.borba za opstanak je dio zivota pa tako i u ljubavi jer nije dovoljno dati se nekome do koga nam je stalo nego svakim danom dokazivati tu ljubav,tu strast koja mi gori u venama za njim.uh koliko je samo caroban i mio prema meni.volim taj njegov dodir pun erotskog pogleda,,vidim mu u pogledu da me zeli cijelu,,da me treba,da hoce da me uzme,,taj uzitak vrijedan je svake boli..moj zauvjek moj koliko moj moze biti!!!!!

27.07.2014. u 16:10 | 0 Komentara | Print | # | ^

ma nisam ja usamljena,,,samo sam ponekad zbunjena ;)
ma cemu to sve,,zar sama sebi radim problem ili uslugu??zivjeti ovaj zivot kao okorjeli pesimist,,ima li to smisla?

26.07.2014. u 23:57 | 0 Komentara | Print | # | ^

kiss
pusa za sve vas!!!

29.05.2014. u 13:32 | 1 Komentara | Print | # | ^

??savjetujte me !!!

Često puta se pitam kakva li sam ja osoba.dali su moji roditelji napravili dobar posao ili su uvelike kiksali sa mojim odgojem.imam 24 godine,i puna sam pitanja i dvojbi o životu ..treba mi savjet!kao započeti život kada si poput mene sam na svijetu i oslanjas se na jedin

u osobu koja te pokusava pogurati na pravi put.ovo cu sada prvi puta javno napisati jel vise nepostoji nacin da neke stvari naucim .moram se pokrenuti i krenuti dalje ne razmisljajuci o prošlosti.moj život je zapoceo manje više normalno,,živjela sam u velikoj neimaštini sa puno brace i sestara,ukupno nas je bilo 11,sa mamom i tatom.moji roditelji nisu radili,tata mi je bio dosta bolestan a majka nije smjela ici u polje raditi jer joj tata nije dozvoljavao,on bi po cjele dane pio,a mama kuhala spremala i prala.2001 godine otrovali smo se zelenom pupavkom,i svi zavrsili u bolnici,,to je pocetak problema u mojoj glavi.da bi stvar bila gora moja sestra je preminula od ostecenja uzrokovanih trovanjem,.vidjela sam neke stvari u bolnici koje niti dan danas nemogu izbrisati,.tu neizdrzivu bol i tugu u nasim malenim ocima teško je zaboraviti.moj najmlađi brat je bio samo godinu dana i plakao bi za mnom kada bi izlazila iz sobe ,a meni bi se srce slamalo.niti dan danas se nisam pomirila sa sestrinom smrcu bila je poput anđela,svijetlo plave kose vitka i anđeoskog lica s plavim očima.predivna kao vila.nedostaje mi i stalno si zamišljam kakva bi ona osoba danas bila.nedugo nakon toga moj je otac umro.još se nismo ni pomirili sa sekinom smrcu a tata je umro,,umro je kod kuce,ispred mene ,a ja sam ga budila misleci cijelo vrijeme da spava.umro je u snu od ciroze jetre.koliko me je god puta pijan istukao sve bih dala da je živ,nedostaje mi njegov glas njegovi brkovi,i njegov lik.u toj svoj bjedi i neimastini još ni oca nisam imala kada mi je najpotrebnije bilo.mnogo puta se pitam zašto????čime sam to zaslužila od Boga.i tako sam ja cim sam završila školu otišla od kuce raditi.smatrala sam da moram tako.nemam povjerenja u nikoga,osim u jednu meni dragu osobu koja me cijelo ovo vrjeme gura naprijed..kao mlađa sam završla auto školu,kupila auto i sto je naj bitnije radim cijelo vrijeme.sa osamnaest godina zaljubila sam se prvi puta i napravila najvecu glupost ikada u životu.digla kredit svome dragome decku platila njegov kredit i zaduzila se punnooo.jbg događa se .i sada sam sama i iskoristena.jadna i sa puno negativnih misli pokusavam ispravit taj dug koji je nekih 26 000 kn.kamate me jedu ko nikada a otplata duga ne zavrsava..i kako sada dalje,,snaga za borbu je na crvenom,,placem svaki dan i molim se bogu da me udari auto da ta nocna mora prestane.moja mama ne mari za mene,nikada me nije pitala teba li mi nesto,samo se licka pred ogledalom i nabija racune koje ja i moja braca placamo.svi smo na rubu granica,sve se raspada zbog njenih hireva koje mi placamo.bojim se sta ce se dogoditi u skorasnje vrijeme.treba mi savjet!moja rođena majka koju ja obozavam i volim svim srcem baca me o ocaj i psihički me izludjuje.bojim se da cu poludjeti i da je to kraj moje srece koja je ionako jako rijetka.

29.05.2014. u 12:40 | 0 Komentara | Print | # | ^

POPLAVE I OSTALE KATASTROFE

Trebamo li se zapitati sto će biti u budučnosti,čeka li nas uskoro još kakva katastrofa i patnja,gledajući realno sve su manji periodi provedeni u miru ,uvijek neki problemi ili je kisa ili je suša,narod niti jedne godine nemoze u miru radit.Kako ćemo mi tako već oslabljen narod uspjeti boriti se i sa prirodom koja je je nemilosrdna prema nama,zbog nekih prošlih vremena (bar ja tako mislim),i sa ljudima (mislim na politicare koji nista ne rade da nama bude bolje)koji su eto takvi kakvi jesu.I dok poplave haraju na sve strane, kao da nas Bog kažnjava za neznam niti ja sta vec,ljudi su opet pokazali da se znaju skupiti i pomoci kad je to najpotrebnije.Ta sloga i briga su stvarno nesto divno.I nije važno dali je netko kupio bocu vode ili dao sto kuna da bih pomogao ,važno je da se u jako malo vremena uspijelo sakupiti jako puno pomoći,koja ce u ovim uvijetima itekako dobro doći onima koji su ostali bez svega sto si imali i za šta su radili cjeli život.trebamo si mi svi pokušati zamisliti kako je to u trenu ostati bez svega sto imaš.

krivo mi je samo što slušam svakodnevno u vijestima kako su razne poznate ličnosti donirali novac za poplavljena područja,a gdje su nasi dragi političari u svemu tome,,jer ako jedan Hrvat koji radi za tri tisuće kuna (i naradi se ko konj za to) moze dati koliko god ima,i pomoci zašto onda oni koji imaju daleko više nisu to učinili!

No dobro nećemo vrijeđati one koji imaju,,hahaha ,,narod je pokazao da če uvjek pomoći,a zna se tko neće!!

Oznake: poplave

23.05.2014. u 16:31 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< srpanj, 2014  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Srpanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

moj!!



.
.Meni mozak brani
da se tebi predam
tvoja pojava me hrani
al' se ipak ne dam
I samo te gledam
osecaj je izvanredan
i toj drogi bicu predan
makar ost'o cedancerekcerekkisskisskiss


Linkovi

Kad hocu izgledam dobro
kad necu, bas briga me
kad nemam nikoga nemam
kad zelim ja imam sve

Sreca je igra na srecu
u srce igra se, znaj
kad sve adute potrosim
ljubav uvek cuvam za kraj...pjevapjevapjevapjeva